Izložba Raj i čistilište: o piscima bibliotekarima inspirisana je knjigom Anhela Estebana “Pisac u svom raju: trideset velikih pisaca koji su bili bibliotekari” u izdanju Derete. Legende su prilagođeni odlomci iz ove knjige u prevodu Vesne Vidaković.
„Bog me je načinio pesnikinjom,
a ja sam sama sebe načinila bibliotekarkom“
veli u jednoj svojoj pesmi španska pesnikinja i bibliotekarka Glorija Fuertes (1917-1998). Živeti od poezije i od aktivnosti koje su za nju vezane tada je bilo veoma teško, kao što je to uostalom i danas, te je Glorija odlučila da potraži posao koji će joj omogućiti stabilniji izvor prihoda. Za veoma kratko vreme postala je duša institucije, i sve osobe koje su sa njom radile, kao i sami korisnici, ubrzo su bivali uvučeni u taj ogromni proces razmene energije. Nadahnuta popularnim radom Garsije Lorke i njegovom inicijativom putujućeg pozorišta, osnovala je prvu dečju pokretnu biblioteku. U siromašnoj zemlji koja je oskudevala u obrazovnim sredstvima, Glorija Fuertes je krenula po dolinama poput Don Kihota, da poklanja knjige deci, da ih uči da čitaju i da im uliva ljubav prema čitanju.
Danas se Glorija, koja je raj pronašla i u stvaranju poezije i u biblioteci, smeši sa aviona koji nosi njeno ime. Nisu, međutim, svi bibliotekari koje je Anhel Esteban opisao u knjizi Pisac u svom raju u njima jednako uživali: nekima je ona više ličila na čistilište.
U ovu drugu grupu spada engleski pisac Robert Barton (1577-1640) koji je čitav život proveo u Oksfordu, gde je radio u biblioteci Koledža Krajst Čerč. U njoj je najpre bio srećan čitajući knjige kojima je bio okružen, ali se njegova sreća usled rutine bibliotekarskog posla pretvorila u nesnosnu čamotinju. Zato je, pritisnut onime što mu se činilo besmislom sopstvene egzistencije, dušom i telom predane nadgledanju knjiga, prikupljanju i čitanju književnih dela, napisao svoju Anatomiju melanholije.
Između jedne i druge opcije, raja i čistilišta, u bibliotekama su poznati i manje poznati književnici radili kao bibliotekari ili pomoćnici bibliotekara, informatori, katalogizatori, a često i kao njihovi direktori, pokušavajući (ili ne, kao u Prustovom slučaju) da nađu ravnotežu između stvaralačke razbarušenosti i bibliotečkog reda.
Autori izložbe: Dragana Mihailović i Nataša Vasiljević
