Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ obeležava 100 godina od osnivanja i početka gradnje i 95 godina od otvaranja. Tim povodom od 24. maja 2021. godine u Biblioteci je otvorena izložba Knjigohranilište Univerziteta u Beogradu: počeci.

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ svečano je otvorena 24. maja 1926. godine, na Dan Sv. Ćirila i Metodija. Time je označen uspešan završetak dugog i zamršenog procesa koji je započeo pet godina ranije, 1921. godine, kada je započelo stvaranje prve bibliotečke zgrade u Srbiji.
Tokom istorije visokog školstva u novoj srpskoj državi formirane su biblioteke Liceja Kneževine Srbije, potom i biblioteka Velike škole, ali su one, posle određenog perioda rasformirane. Univerzitetska biblioteka nastala je kao rezultat svesti o nužnosti postojanja jedne opšte biblioteke pored specijalnih, fakultetskih i seminarskih, radi organizovanja i unapređenja naučnog i nastavnog rada na Univerzitetu. Za ostvarenje tog nauma zaslužni su mnogi ugledni ljudi u zemlji i inostranstvu koji su doprineli da ta misija, koja je nailazila na mnogobrojne prepreke, bude uspešna.
Ova izložba sa pratećim katalogom posvećena je ljudima koji su bili dovoljno dalekovidi, uporni i ustrajni da zamisao dovedu do njenog ispunjenja. Put do knjigohranilišta Univerziteta u Beogradu, trnovit i vijugav, tada je uspešno prokrčen, za šta je bio najzaslužniji prvi bibliotekar ove ustanove, kako je prvobitno bio nazvan, prvi upravnik Univerzitetske biblioteke – Uroš Džonić. Izložba je najviše posvećena njemu, njegovoj ličnosti i ukupnom doprinosu kulturnom, prosvetnom i stručnom radu u prestonici. Pored Uroša Džonića, izložba se naročito zadržava i na Pavlu Popoviću, profesoru Univerziteta i rektoru, prvom predsedniku Bibliotečkog odbora, koji je odlično razumeo koliki uticaj imaju biblioteke na razvoj nauke jedne zemlje. Svojim autoritetom pomogao je da Beograd jednu takvu instituciju i dobije.
Izložba nas slikom i rečju vraća u 1921. godinu kada je položen kamen temeljac za novu zgradu, podsećajući na međuratni Beograd i pregaoce koji su se trudili da obnove i unaprede univerzitetski, ali i kulturni život uopšte.
Na izložbi se prvi put predstavljaju pisma koja je 1928. godine Uroš Džonić slao iz Lajpciga koleginici Milici Vojinović, koja ga je menjala na čelu ustanove u Beogradu. Džonić je u Lajpcigu organizovao i sprovodio nabavku knjiga iz sredstava reparacije za potrebe biblioteka u Srbiji, naročito za Univerzitetsku biblioteku. Mada formalno izlaze iz vremenskog okvira koji je izložbom i katalogom obuhvaćen, ova pisma iz Arhive Univerzitetske biblioteke su poseban kuriozitet, kao neposredna svedočanstva o predanosti i trudu Džonića u njegovoj svakodnevnoj borbi da obogati fond Biblioteke, da održi i unapredi njen rad.

Katalog možete pogledati ovde.